Boje Mexica
...CRVENA...
...PINK...
...PLAVA...
...KARAMEL...
...BELA...
....ŽUTA...
...ČOKOLADNO HVALA Kevinu za prelepe fotke 
...CRVENA...
...PINK...
...PLAVA...
...KARAMEL...
...BELA...
....ŽUTA...
...ČOKOLADNO HVALA Kevinu za prelepe fotke 
Bio sam ..i Živ sam! 
Našli smo prelep smeštaj..
..obala ispred sobe...
Ovu prelepu peščanu plažu blizu mesta Puerto Escondido domorodci Nahuati , zovu i "plaža smrti".
Plaža Zipolite je popularna među nudistima (!!!!!!
)
... i avanturistima, ali poznata i po ogromnim talasima i opasnim strujama. Zbog velikog broja utapanja 1995. godine je organizovana volonterska spasilačka služba.
Nana,Kevin i ja uklapali smo se obučeni među nudistima i hipicima...
Mnoge ideje za koje su se hipici zalagali tih šezdesetih godina prošlog veka, danas su opšte prihvaćene. Počevši od liberalnih vrednosti, borbe za ljudska prava, ravnopravnosti, borbe protiv rasne diskriminacije, interesovanja za ekologiju i očuvanje planete Zemlje, održivu proizvodnju i organsku hranu, ineresovanja za istočnjačku filozofiju, zen budizam, jogu…
Posle Vudstoka 1969. godine na kome je prisustvovalo oko pola miliona ljudi i koji je bio vrhunac pokreta, dolazi, prirodno, do zamora i gašenja hipi pokreta. Mnogi su se umorili od ovakvog načina života, neki se vraćaju porodicama, neki postaju uspešni politički aktivisti i prelaze u dominantnu kulturu, dok se jedna grupa okreće ekstremnijoj borbi za svoje ciljeve i prelaze u ilegalu . Bilo je i puno onih koji su se priklonili verskim sektama.. Hipici polako napuštaju velike gradove i premeštaju se u unutrašnjost. Tako i danas imamo hipi komune koje su se u celom svetu održale...jedna od takvih je i Zipolite...
....sa dobrim raspoloženjem, surfovanjem, sunčanjem , dobrim pivom...
Sve u svemu...bio je to lep vikend na obali Tihog okeana...
Od kada sam ovde načudio sam se čudima prirode...nije mi prvi put...ali svaki put me ostave bez daha..
Krenuli smo sa porodicom u Mexiko city , Kevina smo pratili na aerodrom (brzo prođe dve nedelje) i zastali smo na dan-dva u Pačuki, kod familije...
Gradić poznat ...
... po fudbalskom klubu (za one navijače koji posećuju kladionice sigurno
)jedan od najstarijih mexičkih profesionalnih fudbalskih klubova. Najuspešniji je mexički klub u posljednjih deset godina, za to vreme je osvojio pet naslova državnog prvaka, tri KONKAKAF Ligu šampiona i jedanput SuperLigu i Kopa Sudamerikanu
...i po muralu ,koja je 2015 god.,više od 200 kuća presvukla u jarke boje,
Cilj projekta, koji su sproveli grupa umetnika iz prestonice “Germen Nuevo Muralismo Mexicano” u saradnji sa lokalnim vlastima, jeste da se spreči nasilje u komšiluku tako što će se zajednica aktivirati u izradi murala i tako napraviti atrakciju koja će privući više turista.
Poenta?
Bar na kratko eliminisati nasilje...usaditi kreativnost..i raditi nešto pametno...dobra ideja..vredi razmisliti i možda i primeniti
...i po vodopadu, koji se zbraja u jedan od 13 prirodnih čuda u Mexicu, Prismas Basalticos.
U bazaltne stene urezanim vodom tokom miliona godina , rezulatirali savršenu geometrijsku strukturu. Ovakve stene nastaju u vulkanskim područjima usled hlađenja lave. Okružen šumama i bujnom vegetacijom.Ostavlja bez daha...
Kada smo već kod prirodnih čuda,fenomena...i zanimljivosti ...setio sam još nekih činjenica o Mexicu, koje sam čitao još pre nego što sam krenuo na put...
-U Mexicu se nalazi najmanji vulkan na svetu. Cuexcomate je visok samo 13 metara a nalazi se kod grada Puebla.
-Jedan od najbogatijih ljudi na svetu je iz Mexica.Vrlo blizu Bila Gejtsa,nalazi se Karlos Slim,mexički biznismen težak 72 milijarde dolara.
-Iz Mexica potiču čokolada i čili papričica
-Mexico je druga najreligioznijih država na svetu(prva je Brazil)
- Granica između Mexica i Sjedinjenih Američkih Država je druga najduža granica na svetu
...hmmm...Izgradnja zida dužine preko 3.000 kilometara je jedan od ključnih predloga koje je Tramp predstavio tokom predizborne kampanje.On je procenio da će realizacija ovog projekta koštati oko osam milijardi dolara!!!!..no commentMožda zbog sredine,ovde u Oaxaki, gde tradicija i vera imaju veoma jak uticaj ovih dana intenzivno razmišljam ...o svemu.
Rođen sam u Vojvodini, od oca pravoslavca i majke katolikinje,već u startu "mešanac".U obe porodice su se negovale tradicionalni verski običaji vezani za praznike.Voleo sam i još uvek jako volim, porodična okupljanja za božić,uskrs...prazničnu trpezu ...i sve što ide uz to. Ne razmišljajući puno o Bogu, suštini vere, više uživajući u običajima,tradiciji koja nas zbilžavala. U crkvu smo išli za praznike...i u pravoslavnu i u katoličku.
Kada sam birao destinaciju za razmenu, znao sam da su mexikanci veoma verni svojim tradicijama, da veruju u Boga, da su im porodične vrednosti,koje i sama vera propoveda veoma važna...i to je s moje strane bio plus za njih. Nisam pogrešio.
Moja divna host mama
..i moje divne host sestre
Od kada sam ovde mogu zaključiti da se sve vrti oko crkve i u manje pobožnim familijama,kao što je recimo moja. Samo jedan primer: i za mamin rođendan smo išli u crkvu.Za sve veće praznike cela porodica je na okupu,pričaju, kartaju se,kuvaju zajedno.Smatraju da puno pažnje, brige treba posvetiti jedan drugome, sve dok smo živi...biti sa onima koji su nam važni, sa porodicom. Pokazati privrženost,brigu za života a ne posle smrti žaliti za nečim. Oni ne idu na groblja tokom godine, ne nose cveće, host-mama mi je rekla da to za njih nema smisla, pažnju i cveće poklanjaju jedan drugome dok su živi.Sviđa mi se takvo razmišljanje.Kako sam sada i ja deo njihove porodice , osećam njihovu brigu i za mene..hvala im na tome.
Nove momente u moje razmišljanje su uneli novi ljudi. Kako je u goste sitgao Kevin iz Indonezije a sa njim i Nana ,Indonežanka na razmeni,trenutno kao i ja. Nas troje smo rešili da odemo u Puorte Escondido, na produženi vikend...kupanje, surfovanje..ali o tome u nekom drugom javljanju.Vratimo se temu... Nana je muslimanka,Kevin sebe smatra ateistom.
Nana nosi hidžab, maramu koja pokriva kosu i uši, dok lice ostaje otkriveno, odeću koja u islamu predstavlja štit čednosti. Ona mi je pričala da se muslimani mole rano ujutro i to pre izlaska sunca ,u sredini dana, i kasno poslepodne,pred zalazak sunca. Klanjaju se iz pokornosti prema Alahu,jer veruju da su stvoreni da ga obožavaju. Molitve trebaju ljudima, da im pomogne da stignu u svet koji dolazi posle ovog sveta u kome trenutno žive....ovozemaljski život je samo prolazna faza dok se čeka smrt,što po Kuranu nije završetak svega.Ona je privremeni rastanak duše i tela kako bi se ponovo sastali na drugom svetu,gde više nema smrti i nema kraja. Ovde smo da bismo pokazali i opravdali naše dobre osobine,da ne pokleknemo izazovima, da živimo primeran život.
Jedino čudno što Nana, čim smo izašli iz autobusa ,skinula maramu...
i delila sa nama dvojicom sobu...
...a čednost?
OK...zato sam i tu gde jesam jer poštujem različitosti ali i pokušavam da svatim različitost. Ali ovi uticaji su me ipak naveli na još jednu dilemu....katolici veruju u raj...muslimani u svet posle ovog...gde će ateisti?..i ostali....
Ovih dana nestrpljivo sam isčekivao trenutak da kod nas stigne gost,Kevin! On nije bio "sam u kući" nego "gost u kući" moje host familije,pre tri godine.
Kevin Afaratu, učenik na razmeni pre tri godine,a sada u poseti na dve nedelje, iz Indonezije:
Stigao je posle duuuugog putovanja, oko 40 sati , leta sa čekanjima ,na relaciji Džakarta-Japan-Dallas-Mexiko....
Sreća (host)mame i klasična rečenica posle dugog viđenja, koja se ne razlikuje na bilo kom kraju sveta:
-Jao što si mi porastao!
..
Iskreno meni je samo bilo u mislima, hoće li mene tako dočekati kada se budem vratio...jer vratiću se...sigurno...hoću...volim te Mexiko!
Od tada u našoj kući se samo priča...i priča...mene najviše interesuje Indonezija...daleka ali zemlja iz najlepših priča...a Kevin je pričao...
Indonezija , po mnogo čemu, jedinstvena je i neobična zemlja. Najjužnija zemlja u Aziji. Najveći arhipelag na svetu, sa 17 508 ostrva, od kojih je 6 000 naseljeno. Preseca je ekvator. Podeljena je na tri časovne zone . Reč Indonezija se sastoji od grčkih reči „indos“ – indijski, i „nesos“ – ostrvo.
Indonežanski arhipelag sastoji se od Veliko-sundskih (Sumatra, Borneo, Sulavesi, Java, Molučkih ostrva...) i Malo-sundskih ostrva (Bali, Sumbaba, Flores, Komodo...). Indonežani svoju zemlju nazivaju Tanah Air, što znači: zemlja i voda.
U državi s trista etničkih grupa, s više jezika, kultura, običaja, neprikosnoveno oružje za snaženje nacionalnog jedinstva je državna filozofija ili državna ideologija – Pancasila . To je skup načela, koja afirmišu princip jedinstva u različitosti („Bhinneka Tunggal Ika“), kojih se mora pridržavati svaki Indonežanin.
PANCASILA
1. Vera u jednog, i samo jednog, Boga.
2. Pravda i civilizovana humanost.
3. Jedinstvo Indonezije.
4. Demokratija, vođena unutrašnjom mudrošću i promišljenošću među predstavnicima.
5. Socijalna pravda za čitav narod Indonezije.
Indonežani imaju dugu tradiciju igranja domina, koju nazivaju gaple. Takođe, u vrhu svetske rang liste su u takmičenjima u stonom tenisu i badmintonu. Fudbal, košarka i odbojka veoma su popularni, iako u tim disciplinama nemaju dobre predstavnike svetskoj konkurenciji.
Najveća indonežanska farma krokodila nalazi se u predgrađu Medana, na Sumatri.
Kalimantan je ostrvo na kojem se kanibalizam najduže zadržao.
Prvi Evropljanin, koji je zabeležio dragocene podatke iz uspona Indonezije je Marko Polo (XIII vek).
uffff...zemlja za "poželeti videti"
Nisam nešto puno razmišljao...brojeve telefona smo razmenili, pozivnicu kod Kevina sam ljubazno i dobio i u tu čast i overu indonežansku cigaretu prijateljstva smo popušili
Vidimo se u Džakarti 
)...ali ipak ja bih sada da vas upoznam sa njegovom , nama manje poznatom širom familijom,rođacima koji se takođe prave od Agave. Ova sjajna biljka pored kukuruza jedan od najbitnijih agrokulturnih proizvoda Mexika. Iskreno i ja sam se iznenadio da tequila nije najpopularnije piće ni u Mexiku.
)
Ova biljčica je moja....
...ali nema šale sa crvom ,obavezno ga pojedite.
I na kraju šta reći, nego: " Živeo ti nama još dugo , božanski Don Agave!"
i...."Živeo i ja sa svim novim saznanjima i crvima! "
Počelo je drugo polugodište....nekima da, nekima ipak ne.Volim što sam u ovoj drugoj grupi
Zašto nije? Ko će znati kod meksikanaca,suština,da mi ,završna godina možemo da se "odmorimo" još tri nedelje. Ole! Volim Mexiko 
Rešio sam da pametno iskoristim ovaj gratis period. Prvo sam posetio,onako kao turista pravi, znamenitosti mog grada Oaxace, čije ime u prevodu znači "grad od žada". To je tipičan meksički grad, miran i siguran za samostalna lutanja i istraživanja, sa mnogo turista. Glavna zbivanja se odvijaju na predivnom Zocalu. Tu je i jedan od najlepših samostana u Mexiku, Santo Domingo.
Bio sam tu odmah čim sam sleteo, ali sada posle višemesečnog boravka , i ovu lepotu gledam drugim očima.
Lepota unutrašnjosti crkve opravdava zašto je toliko poznata.
Biće možda i poznatija kada se pročuje da sam ja, ovozemaljsko božanstvo, posetio ovo mesto
U muzeju samostana izloženo je blago pronađeno u grobovima s Monte Albana, mnogo nakita od žada i zlata, i posmrtne maske.
Od unutrašnje lepote sam valjda još porastao ili su meksikanci i ostali posetioci po ps-u ( a ja i nisam baš
) ili su ova vrata stvarno mala...ko će ga znati...
Ovo je ipak po mojoj meri 
Spoljašnji deo crkve, sa bajkovitim lukovima dvorišnog enterijera ....
....i botaničkom baštom kao šlag na torti...
....ili sam ipak ja šlag na torti ??!
Mišljenje neka svako zadrži za sebe 
Još jednu veoma važnu činjenicu sam saznao ovih dana. Španski cedar, zimzeleno drveće je ovde svuda oko nas. Zovu ga i simbolom dugovečnosti i starosti. Veruje se da je to zbog napitka ,zvanom "eliksir života", koji se dobija od cedrovog ulja i meda ...hmmmm....opasno saznanje, vredi probati 
Stablo ovog drveta ovde u Oaxaci se još koristi za izradu čudesnih ukrasa, igračaka....sve ručno radjeno, bojeno .... Posetio sam jednu takvu malu radionicu...

Na početku jedna brza provera da li me pažljivo čitate-gledate
Uočite razliku !
1.
..OK...mala pomoć...prva je prvog dana,a druga fotka je poslednjeg dana sllikana. Sve "razlike" su se desile za nekoliko dana na , za mene najlepšem, letovanju zimi , u egzotičnom Puerto Escondido! Ali da krenemo ipak od početka 
Ime grada u prevodu znači "Skrivene obale".Nastao je kao malo ribarsko naselje ali u malu luku pristajali su i brodovi koji su prevozili kafu.
Davnih dana je bila poznata, omiljena destinacija hipicima.Valjda od tih vremena ostale i pletenice, koje smo naravno i mi morali da napravimo,da budemo u stilu.
Ubrzo je zatim postala meta turista koji su ga zavoleli zbog prelepih skrivenih plaža sa ogromnim talasima, koje su raj za surfere.
Poznate plaže, (ako ikada poželite da surfujete, da znate
)
-Playa Principal
oko 500 m dugačka , peskovita...ležaljke ,sunce, more i......
-Skrivene plažice za sladokusce, sa kobaltno plavom vodom i palmama...
- Playa Zicatela
koja se naziva još i imenom " El Morro" ..visokim stenama ograđena od drugih plaža. Nije šira od 40-50 m , poznata je po veoma velikim talasima, koje mogu dostići i visinu od 6-7 m.Ukratko raj za surfere , svetskog ranga.
Naravno da sam "stao" na dasku , i naravno da sam bio "najbolji"....i posle naravo da sam samo gledao i posmatrao....
... sve "nevešte" pokušaje i prilike....OK..bilo je i "ponešto" i lepo za videti 
....i tu se pojavljuje naša tajanstvena ličnost sa početka priče...koju sam najradije ipak posmatrao iz ovog položaja
Jedna stvar je ipak, uvek i svugde sigurica za doživljaj...dobra klopa!
Al se dobro jelooooo...sve više volim ovu mexičku hranu...
-školjke:
- Tlayuda
Mexička verzija pice, brend iz Oaxace,pečena na tortilji.Ekstra ukusna, sirasta sa povrćem i mesom ( piletina , mexički chorizo)
Dan se i ovde završava sa muvanjem po ulicama punih turista i bazara i kafića ...i ko još ima snage....i sa ludim žurkama
Ukratko jedno nezaboravno letovanje zimi?... ili zimovanje leti? ...
) kod nas je ovih dana bila puna kuća.
) Na stolu je bilo i tradicionalne klope ali i ćurke. Bilo je sve veoma ukusno!
...vatromet na sve strane..V E S E L OOOOO!!!!


Već me pitala , da li sam primetio cveće koji se zove "Božićna zvezda" koja je po njenoj "stručnoj literaturi"-(knjige o zelenišu) , poreklom iz Mexika.I gle čuda ! Crveni ukrasni listovi svuda oko mene...divan prizor. Baka je ( ponovo) u pravu !


...pogledajte! Zar nisam bio u pravu ??


..neka se slavi porodica!!!


) Bile su višednevne sportske-olimpijske igre , a danas smo imali "tezgarenje" 
)





XIX Оlimpijske igre su održane 1968. godine u Mexiku.Po broju osvojenih medalja ,tada SFRJ je bila na zavidnom 16. mestu,sa 3 zlatne, 3 srebrne ( jedna za košarkaše :-) ) i 2 bronzane medalje., ..
-Na otvaranju Igara po prvi put ,čast paljenja Olimpijskog plamena bila dodeljena jednoj ženi!
- Na ovim igrama po prvi put su timovi Istočne Nemačke i Zapadne Nemačke nastupile odvojeno
-Po prvi put je uvedena doping kontrola za sportise
....
....2016 godina-Oaxaca
-Na otvaranju Igara po prvi put dres Srbije nosili mexikanci
- Na ovim igrama Srbija nije uspela da osvoji ni jednu medalju, iz košarke
...ali himna se pravilno otpevala(ja sam udarao ritam i prepisao tekst
)
...ali da vidimo o čemu se ovde radi.Šala nije ,da odmah razjasnim!..OK možda samo pošalica 
Ovde u mojoj školi (ali kako stičem utisak generalno u celoj zemlji) sve i svi su teška opuštencija. Recimo svakog meseca poslednji petak nema škole.Zašto? Pa, onako, da imamo i jedan duži vikend. sada pred kraj prvog polugodišta, poslednje TRI nedelje nema nastave samo zezancije. Razlog? Ne znam,jedino da se polako, postepeno navikavamo na zimski raspust.( zimski raspust a napolju 30 stepeni u PLUSU!!!
)
Ali dešavanja, žurki, veselja uvek i svugde ima. Tako ,ove nedelje su bile Olimpijske igre u malom. Meni u čast učestvovala i Srbija,Miksu u čast i Letonija...ali u defilovali su tu i Talijani,Amerikanci,Kinezi,Kubanci ,Egipčani....itd ,itd..
Pripreme su počele više dana pre. Ja sam bio zadužen za "Srbiju" . Sa neta skinuo himnu, (sva sreća nisam morao da ih naučim i da pevaju
) uz pratnju bubnjeva vežbali smo koračanje,za defile...ALI u suštini oni ali i ja lupali bubnjeve a himna sa razglasa treštala ,dok su svi sa tribina "pozdravljali sportiste" tj zviždali, vrištali i tapšali.

.
...i onda kao svi "veliki "sportisti na Igrama,po koji selfi sa "ekipom"
...i posle posmatrajući program svečanog otvaranja ....na zelenoj travi u areni...među ostalim "velikim imenima" velikih Olimpijskih Igara, sa sportistima celog sveta...po koja fotka za uspomenu 

ups! Nikaragva je upala zbog ekstra zastave.Koji dizajn 
Sledečih dana "sportist " će odmeriti svoju snagu u raznim disciplinama....izveštaj sledi (ako bude bilo medalje, ako ne kao da nisam ni obećao
) Po staroj našoj izreci...
"Hvaliti se možemo ali ostalo ne moramo! "-(ovo sam sada ja smislio
Za kraj zajednički ples...svi srećni,zadovoljni, puni isčekivanja NEKA IGRE POČNU!!!!
ps: Miks i ja kao Srbi u Mexiku..ili Miks Letonac u Mexiku mada spolja Srbin i ja...ili mi Mexikanci prerušeni u Srbe...ili Srbi prerušeni u Mexikance..ala bi tu "pametni" imali posla da reše zagonetku 
Neka ostane naslov fotke: "MI"
Kažu da u Mexiku vlada mačo kultura i naravno mačo muzika! "OLE" 
Skoro nikada ne možemo videti ženu da svira u nekom bendu...
Boraveći ovde sada već skoro TRI meseca, smelo mogu da kažem da NIŠTA, ama baš ništa u Mexiku ne može da se zamisli bez (DOBRE) muzike. ..od svadbe do sahrane...od sobe do trgova i pijaca...muzika se svugde čuje. "OLE" 
Muzika Meksika je veoma raznovrsna i ima širok spektar muzičkih žanrova i izvođačkih stilova. Mnoge meksičke pesme, kao što su Bésame mucho, Granada, Cielito lindo, El Rey, La bamba, Maria Bonita i La Cucaracha, poznate su širom sveta.
Mariachi-marijači je naziv za tipični mexički muzički ansambl , kao i za njegove muzičare. Sviraju tradicionalnu muziku i muziku za igru. Nosili su jednostavnu odeću seljaka, danas dekorisanu ,otmenu odeću kauboja (čaro) ,kaubojske čizme , širok sombrero, uske pantalone, kratak sako.U početku ova odela su bila crna sa srebrnim detaljima a danas su često bela.
Oni sviraju na porodičnim proslavama, slavljima...i meni su svirali na večeri povodom diplomiranja jednog od članova moje nove porodice (ko će ih sve zapamtiti,imam osećaj da su ovde svi u nekom srodstvu
)
Još je omiljena tradicija :SERENADA!!! .za to sam samo čuo, do sada ni video ,ni probao..ali nikada nije kasno 
U tradicionalnu meksičku muziku spadaju i muzički sastavi kao što su banda, nortenja, rančera i korito. Mene lično od svih navedeni najviše dojmilo BANDA( naravno sada ne mislim na valjanje belog praha,NE NIKAKO
,nego na muzički sastav )
https://www.youtube.com/watch?v=rryDND06LHU&feature=share
https://www.youtube.com/watch?v=sAw8aiU5Ris&feature=share
https://www.youtube.com/watch?v=rryDND06LHU&feature=share
Los Tigres del Norte tvrdi da prikazuju "pravi život". Najpopularnije pesme im pevaju o ljubavi,borbi za preživljavanje u nesavršenom svetu...klasične srceparajuće tematike ,rakeo bih.
..ali oni pevaju i o narko bandama, ilegalnoj migraciji , priče o gej-lezbo ljubavnicima!Najpoznatija pesma ima je “Era Diferente"
https://www.youtube.com/watch?v=d8rj1G0lZvU
Tigrovi sa severa...
Dan mrtvih, Dia de los Muertos, festival slavi okupljanje mrtvih rođaka sa njihovom porodicom, 1. i 2. novembra. Svake godine, za 1. (Svi Sveti) i 2. novembar (Zadušnice), nešto jedinstveno se odvija u mnogim oblastima širom Mexika: svečanosti povodom Dana Mrtvih.Porodice se okupljaju na ulicama da bi na radostan način odali počast mrtvima učestvujući u proslavi koja vuče korene od paganističkih običaja Asteka.
Na španskom, Svi Sveti i Zadušnice su poznate kao El Dia de Todos los Santos i El Dia de los Muertos, respektivno. Iako je za većinu nas čudno da prihvatimo činjenicu, da smrt i svečanosti idu zajedno ruku pod ruku, za većinu Mexikanaca, ovo dvoje je međusobno isprepleteno. Sve ovo potiče iz antičkih domorodačkih naroda Meksika (Purepechan, Nahua, Totonaci i Otomi) koji su verovali da duše mrtvih se vraćaju svake godine, da posete svoje žive rođake - da jedu, piju i vesele se zajedno. Baš kao i kada su bili živi.
Tako je bilo kod nas i u školi već u 27.okt(poslednji dan nastave pred višednevnog praznika). Oltar sa fotografijama predaka vlasnika moje škole je bio okićen.Svi drugari su bili maskirani i uz ogromnu buku (nazvanu muzikom) išli po okolnim ulicama grada.tj ludovali i učenici i nastavnici.
Odrasli koji su umrli su bili počastvovani sa izloženom, pokojnikovom omiljenom hranom i pićem, kao i ukrasi i lične stvari. Cveće, posebno zempasúchil (indijska reč za posebnu vrstu nevena) i sveće, koji su postavljeni na grobovima, trebalo bi da vode duše doma svojim voljenima.
Ostali simboli su bogato ukrašeni pan de muerto (kolač sa kafom, ukrašen puslicama koje izgledaju kao da su kosti), bombone i slatkiši u obliku lobanje, figure mrtvih i mnoštvo papirnih skeleta i lobanja (narodi Nahua pre-kolumbijskog Meksika su gledali lobanju kao simbol života – ne smrti). Danas, ovi jezivi simboli i ostali slični detalji popunjavaju prodavnice i štandove sa slatkišima do sredine oktobra. U to vreme, domovi su često ukrašeni na isti način, kao i grobovi.I u našoj kući stoji ukrašeni oltar sa fotkama dede,babe i najukusnijom klopom,koji su navodno oni voleli.Kada budu svraćali za praznike pa da prezalogaje
Ovo sve može izgledati morbidno i pomalo jezivo onima koji nisu deo te kulture. Ali za mexikance, koji veruju u život/smrt/preporod kontinuum, je sasvim prirodno. Ovo ne znači da smrt tretiraju olako. Nikako. To je samo da je prepoznaju, zadirkuju, čak i izazivaju. Smrt je deo života i, kao takva, ona predstavlja mexički duh i tradiciju koja govori: Nemoj uzeti ništa u ležećem položaju - čak ni smrt.
Moja familija je sada ORTIZ...trudim se da se uklopim u svakom pogledu.
Prvo, cela porodica priprema grobnice i oltare, čiji članovi donose pokojnikovu omiljenu hranu i pće. Sve je to meni nalik piknik atmosferi.
U šest časova poslepodne, zvona se oglašavaju svakih 30 sekundi, dozivajući mrtve. Zvona se čuju i u toku noći. Pred zoru, zvona prestaju, a rođaci onih koji su držali bdenje tokom cele noći, odlaze kući.Naravno ako se u međuvremenu nisu napili 
Žurka se nastavlila i na gradskim ulicama.Duše preminulih su rado viđene i dobrodošle na najveću svetsku proslavu s mrtvima. Ovo nije detalj iz "science-fiction" priča, već meksička stvarnost.
Ludo smo se proveli
"Naš kult smrti je takođe kult života“,
rekao je meksički dobitnik Nobelove nagrade za književnost Oktavio Paz.Tako je i meni baš delovalo posmatrajući već nedeljama ovaj veseo, raspoložen...divan narod.
Popularan sam(smo) ,to ti je !
OK! Nije "The New York Times" a ni "Playboy" ali je NASLOVNICA
..i to VEOMA čitanih ,lokalnih novina!
Powered by blog.rs